پرواز شبانه اگزوپری داستان شبانه مردان پرواز است . مردانی که در چنگ وهم و اندیشه های شب مشغول کاری خطیر اند . پروازهایی شبانه برای رساندن بسته های پستی ... جنگی بی پایان که هر پیروزی در آن قدمی رو به جلو نیست و هر شب تکرار نبردی بی پایان است . تا زمانی که طوفان در نهایت جان یک هواپسما و خلبانانش را میگیرد و.همچنان نبرد هر شب ادامه می بیابد ...
کلمات و جملات کتاب وزین و فاخر است و خواندن متن بیش از پیشبرد داستان لذت آفرینی می کند.

Un libro emozionante e commovente ambientato nei cieli e negli aeroporti dell'America del Sud nei primi decenni del volo e racconta l'avventura drammatica di un aereo postale che dalla Patagonia vola verso Buenos Aires in una notte difficile perché un uragano sta per investire la regione.

Protagonista del romanzo l'aviatore Fabièn che lotta impavido contro le condizioni atmosferiche sempre più avverse spinto dal senso del dovere e dalla speranza di riabbracciare presto la giovane moglie; coprotagonista l'ispettore Reviére, il responsabile a terra di questo azzardo dei voli notturni per aprire nuove strade e nuove certezze alla "giovane" attività aereonautica, uomo apparentemente tutto d'un pezzo, integerrimo e impersonale, ma che nelle ore drammatiche di quel volo in ritardo, esprimerà, suo malgrado, l'umanità della sua anima.

Un volo solitario nella notte che sembra non terminare mai, un racconto ricco di suspense in cui stati d'animo, sentimenti personali, debolezze umane, vengono a galla rimanendo sospese senza risposta.

một cuốn sách cần đọc chậm thật chậm, chậm để thấy được cái lộng lẫy, mà phàm cái gì càng lộng lẫy, càng mang nhiều khắc khoải...

Cuốn này làm mình nhớ đến Lặng lẽ Sa Pa trong sách văn hồi lớp 9. Ở Rivière, Fabien, ở những người phi công với bàn tay 'nắm chặt gánh nặng quý giá của những kiếp người' và ở anh thanh niên rồi ông già (trồng bắp cải?) đều mang một tinh thần giống nhau. Đó là dựng xây. Là tiên phong. Và cái gì đấy hơi kiểu liều mạng.

Không chỉ con người mà cảnh vật trong đây cũng làm mình nhớ đến câu chuyện kia. Hồi học phân tích khi nói về cảnh sắc Sa Pa cô giáo cứ nhắc đi nhắc lại cái từ 'bàng bạc' làm mình chỉ cần nghe thấy từ đó là lại tự động liên tưởng đến câu chuyện. Còn với Bay đêm, chắc là từ 'lấp lánh'. Những người lái con tàu thư đi khắp châu Âu chỉ bám víu duy nhất vào ánh đèn hắt ra từ những ngôi nhà nhỏ bé phía dưới, và Fabien xuất hiện trong những cảnh cuối cùng cũng là ở tư thế tiến vào biển sao mênh mông sáng lòa.

#September_Readathon
2nd book: Vol de nuit

" Tous ces hommes, je les aime, mais ce n’est pas eux que je combats. C’est ce qui passe par eux…"

J'ai déjà lu pour l'auteur "Le petit prince" et c'est l'un de mes meilleurs livres, alors j'ai eu de grandes attentes pour ce roman.
Cependant, j'ai été déçu parce que l'histoire n'était pas quelque chose que je voudrais. C'était trop courte et non bien écrite, mais je pense que l'idée est vraiment profonde car la responsabilité d'une telle affaire ne devrait être détenue que par des personnes ayant une forte personnalité comme Rivière.

Mystery box book #14!

I'm going to be bold and say that I don't think people would still be reading this if Saint-Exupéry hadn't gone on to write The Little Prince. While better than Southern Mail, it is still simplistic in its writing and characterization. Though at least here we get the occasional nice description of the night sky from the air.

Saint-Exuperyev ''Noćni let'' kratka je priča o odvažnosti, nadi, ljubavi i dužnosti. Jednostavnim jezikom i takoreći neuglednim riječima ovaj Francuz na poseban način, kao i u kanonskom ''Le petit prince'' pogađa žice čovječjeg bića.

Fabienov zadatak, njegovu Golgotu na beskonačnom crnom nebu shvatio sam kao alegoriju, i zaista me se posebno dojmila, jednako kao i razgovor Malog princa i lisice, no neću kvariti svojom interpretacijom. Nisam siguran koliko je jednoznačan završetak pripovjetke, koji govori o strogom i nepopustljivom ravnatelju Rivieru kao o pobjedniku. Svakako su razumljivi motivi, i donekle razumijem koja je uloga tog Saint-Exuperyevog lika u ovome djelu, no ta ''pobjeda'' s kojom se priča zaključuje, nije bez razloga ''teška'', ne bez razloga su ravnateljevi koraci ''polagani'', zapravo opterećeni.

Mislim da Saint-Exupery govori o cijenama koje plaćamo. Mislim da nam pozornost želi svratiti na te cijene, mislim da nas želi probuditi, otvoriti nam oči i upozoriti nas da stanemo, i još jednom razmislimo, vrijedi li zaista plaćati takve cijene? Ima li smisla da sami sebe globimo? Ne iz one individualističke perspektive, već iz perspektive više vrijednosti. Zapažamo li uopće vrijednosti? Fascinantno je koliko lakoćom vas Saint-Exupery baca u skroz drugu dimenziju od one života kojeg živite između čitanja ovog remek-djela, u dimenziju tako jednostavnih, a tako dojmljivih opisa prirodnih ljepota, u dimenziju u kojoj je pilot nad u noći osvijetljenim gradovima pastir nad ovcama, u kojima je zvuk motora zrakoplova pjev orgulja – čujemo li pjev orgulja, ili snivamo izolirani neznanjem, uspavani rekvijemom kojeg smo sami skladali?

Likovi muškaraca obrađeni su arhetipski, čak i lik Robineaua, čija je uloga na prvi pogled možda nejasna ili neobična, ali, kad bolje razmislim, Robineau je svojevrsni anti-junak, čovjek bez odvažnosti, čovjek koji slijepo slijedi naredbe, ne dovodeći njihovu logiku, pa ni samoga sebe, u pitanje; čovjek koji, baš zato što ne dovodi samoga sebe u pitanje, nije u stanju propitati ni druge, i tako se svrstava na dno drušvene hijerarhije. Posebnu ulogu u djelu ima Fabienova žena, čiji je sustav vrijednosti dijametralno drugačiji od Rivierovoga – Saint-Exupery ovdje suprotstavlja dva različita principa, muški i ženski, kozmos i kaos, dvije različite dužnosti, ljubav suprotstavlja napretku.

''Stigao je do one granice kada se više ne postavlja pitanje ne kakve male osobne nesreće, već pitanje samog djelovanja. Nasuprot Rivieru uzdizala se ne samo Fabienova žena, već drugi smisao života. Riviere je mogao samo slušati, žaliti taj glasić, taj tako tužan, ali neprijateljski pjev. Jer ni boj ni osobna sreća ne prihvaćaju raspodjelu; oni su u sukobu. I ova je žena govorila u ime jednog neovisnog svijeta, njegovih dužnosti i prava. Svijeta svjetlosti svjetiljke za večernjim stolom, svijeta tijela što išće svoje tijelo, svijeta postojbine nade, nježnosti i uspomena. Zahtijevala je svoje dobro i imala je pravo. I Riviere je imao pravo, ali nije se mogao suprotstaviti istini te žene. Pod svjetlom skromne kućne svjetiljke otkrivao je vlastitu istinu, neizrecivu i nečovječnu.''

Priča je vrlo žalosna, nasmrt žalosna. Žalosna, jer životi propadaju, a život izvan njih ide dalje, neumoljivo nastavlja svoja autistična bludničenja vremenom i prostorom. Ništa se ne može suprotstaviti načinu na koji Fabienova žena razmišlja o obrisima njegovog tijela u postelji, pod svjetlom mjesečine, brižnosti kojom mu donosi čizme, veselju s kojim mu priprema objed, ništa u čitavom svemiru nije dostojno pogledati toj ljubavi u oči, pa ipak, glupost, obijest, nesreća, zla kob i nemilosrdnost velikih brojeva siječe glavu toj ljubavi, ne zadovoljavajući se svom silom onih koje je prije nje njihova nezasitnost pokopala.

I Fabienov Ikarov let, prokletstvo nade koja nam izdaleka izgleda kao blagoslov, to metafizičko otajstvo koje bih ponekad volio razumjeti, u njega proniknuti ili umrijeti, no drugi se put pitam opet čemu, kad je smrt i s ove i s one strane te želje – proklet bez nade, proklet u nadanju, isto je. Ili nije?

''Dobro je prosudio da je to zamka: vidiš tri zvijezde u jami, uspneš se do njih, potom se više ne možeš spustiti i ostaneš tamo izjedati zvijezde… Ali, njegova je glad za svjetlom bila tolika da se uspeo.''

''Prelijepo, pomisli Fabien. Bludio je među zvijezdama, zgrnutim i zbijenim poput blaga, u svijetu u kojem ništa, ama baš ništa osim njega, Fabiena i njegovoga druga nje bilo živo. Nalik kradljivcima mitskih gradova, zazidanima u odaji s blagom iz koje više neće znati izići. Među tim ledenim draguljima, oni lutaju, beskrajno bogati, ali osuđeni.''

Fabienova tragedija, tragedija njegove žene, nemjerljiva je. Pod težinom njihove tragedije svijet se urušava, dan se gasi, a smisao nestaje. No, vrijeme, kao i sivi, skoro nemušti Riviere, ne trza i ide dalje, neumoljivo, nemilosrdno. Životi venu, svjetla u ljudskim bićima se gase, ali noćni letovi ne prestaju - noćni letovi se nastavljaju. Ima li što tužnije, ima li što nepravednije ?

Završit ću sa osobnim iskustvom – ''Noćni let'' čitao sam, između ostaloga, na željezničkom kolodvoru, u neposrednoj blizini ureda prometnika, uz zvukove tračnica i slike željeznih gorostasa, što je upotpunilo doživljaj aerodroma i mašina zrakoplova o kojima sam čitao. Željeznica, aerodrom, luka; vlakovi, zrakoplovi, brodovi, svjetovi su za sebe. Tračnice prožete divljom prirodom, putanja leta prožeta beskonačnim volumenima snježno-bijelih oblaka, pramac do krme umiven zaigranim morem; tišina koju buka kretanja naglašava, zasebni je svijet kojeg otkriva tek naporno i samotno putovanje.
''Ona je otkrivala da je njezina vlastita istina neizreciva u ovom drugom svijetu.'' Otiđite u luku ili na željeznicu. Zakoračite u drugi svijet.

This is the third time I have read Night Flight. Each time it hits me in the gut the same way. (That's why I keep re-reading it.) Since the last time I read it, I have been to Patagonia twice and understand the truth of this short novel even more. I have flown between Buenos Aires and Trelew, all the way south to Ushuaia and El Calafate. Patagonia is a windy, sparsely populated land with towns few and far between. I could have taken the bus, but even on Argentina's good roads, it would have taken days.

Night Flight is mostly seen from the point of view of Rivière who initiated and supervises the night mail flights across the southern half of South America and from Buenos Aires to Europe. After all, how much can one write about a fragile 1920s-vintage prop plane that exhausts its fuel trying to go through a rare cyclone that has crossed over the Andes and occupied a 1,000-km-long storm front from Comodoro Rivadavia to San Antonio Areco?

Radio to Buenos Aires: blocked on all sides, storm developing thousand kilometre front, visibility nil. What should we do?

The plane sails off into the void -- offscreen. We never see what finally happens, whether over sea or land.

At one point, the clouds clear and Fabien, the pilot, sees a sight few mortals descry:

He was wandering through a dense treasure-hoard of stars, in a world where nothing, absolutely nothing else but he, Fabien, and his companion [the radio operator], were alive. Similar to those thieves of fabled cities, immured within the treasure-chambers from which there is no escape. Amid the frozen gems they wander, infinitely rich yet doomed.

On the basis of this scene alone, Antoine de Saint-Exupéry is a great writer.

Antoine de Saint Exupery's "Night Flight" is the story of one night in the lives of the pilots and ground grew who flew the mail across the Andes from Patagonia, Chile and Paraguay to Argentina so it could be packed on another plane for Europe. The flights were fraught with danger as sudden storms, cyclones push the planes toward the craggy mountains below. The whole operation is overseen by Riviere, a no-nonsense boss whose primary concern is not the safety of the pilots, but the ability to get the mail in on time.

I found this little book to be okay -- it was an interesting story and a very quick read. However, it really pales in comparison to Saint Exupery's incredible "Wind, Sand and Stars," which is one of the finest books about flying I've ever read, and a fantastic adventure novel besides. This story is just not as interesting unfortunately.

Bu kitap hakkında ne desem hiç bir fikrim yok.Yine bir kaç arkadaşla birlikte okuma planı yaparak seçtiğimiz kitaplardandı.Yazarın en popüler kitabı Küçük Prensi okumadım henüz.Öncesinde en azından yazarla bir tanışmak mahiyetinde mantıklı bir davranış olur diye düşünerek başladım kitaba.
Çok kısa bir kitap.Yazarın anlattığı, değindiği konulara sanırım sahne demek bir nebze doğru olabilir.Sanki karakterleri hayatlarından kısa kesitler sunulmuş ve hikayeyi şekillendirmeyi bize bırakmış gibi.Özellikle Fabien'e noldu mesela?Beni muallakta bırakmayın ama ya..
Ben meraklıyımdır ^^
Yanılmıyorsam yazarında pilotluk tecrübesi vardı.Bu yüzden yazıldığı dönemi de düşünerek hikayeyi o mantıkla ele almakta fayda var.Nefret etmedim ama sevemedim de.Bana hitap eden bir kitap olmadı maalesef.

Night Flight is a splendid novella about the hazards of flight in its early days, and about a certain philosophy of command. The principal character is Rivière, the managing director of the air mail service in South America. He presents himself as harsh and unfair - denying punctuality bonuses to pilots who are unable to fly on time owing to weather, for example - but tells himself, honestly perhaps, that his harshness is meant only to make his men better versions of themselves.

He has initiated a program of night flights to speed the mail from across South America to Buenos Aires, and thence to Europe. The story takes place on a single night, and follows the progress of Fabien, a pilot delivering the mail from Patagonia to Buenos Aires. His flight starts like any other, but he soon finds himself surrounded by storms, with no way back and apparently no way forward. As Fabien and his wireless operator are engulfed in the storms, Rivière monitors their progress, and reflects on the choices he has made, and their consequences.

Rivière believes that in the pursuit of progress and of high aims, the lives of individuals must take second place. At a certain point he is led to question that belief, but in the end we are left with the impression that he has reaffirmed his belief and is unlikely to change his position. Whether the owners of those individual lives would agree is a question, of course.

The novel was made into an excellent film in 1933 starring John Barrymore as Rivière and Clark Gable as Fabien. The movie was out of circulation from 1942 until 2011 owing to Saint-Exupéry withdrawing the author rights he had granted to MGM for 10 years. And it is certainly true that the movie was different from the novel in fundamental ways; necessarily so, I think, since a very large part of the novel takes place inside Rivière's head.

Night Flight is a novel by the famous Antoine de Saint-Exupéry. He realizes in this novel an authentic tribute to the pilots of Aéropostale. I had a hard time hanging in the beginning; it took me long to go back into history and understand all the subtleties. The pilots showed a lot of courage and motivation during the night postage period in the 1930s. The author does not merely recount the lives of drivers in their cockpits. It focuses on the lives of the "close" drivers to show us, for example, the despair of a woman who no longer sees his husband. I found this tribute highly remarkable and fair. The writing is poetic and haunting. Rivière is a man who seems sturdy, but he is, in fact, a sensitive heart who cares about his employees. Some descriptions were too detailed, but the story did not become monotonous. The aviation adventure is magical, marvelous, and utterly unforgettable.