...
Show More
Saramago piše na neobičan način. Zarez je i ponovo njegov najbolji prijatelj. Navodnici za dijaloge su nepostojeći, tačke se koriste retko, a kad otvori nov pasus, pa to je praznik. Jeste, zbog te gustine ga je teže čitati, ali vremenom zavoliš stil sa ubačenim metaforama i prelascima sa tekuće teme na nešto deveto. Pored toga, iako ne piše da bi bio zabavan, ima sjajan smisao za humor. Ovo mi je njegov četvrti roman, svaki je bilo zabavno čitati, a opet nisu bili samo puka razonoda.
Pisar iz Centralnog registra matične službe, Gospodin Žoze, je jedini lik sa imenom u ovom "kafkijanskom" (kakav pridev!) romanu. Osim što uzorno obavlja svoj posao u lavirintu birokratije, njegov život i nije nešto. Bez prijatelja je, a živi sam u stančiću uz sam Registar (u stanu čak ima i vrata koja vode do radnog mesta). Međutim, ima hobi koji mu donosi skoro više strasti od samog života - iz novina skuplja informacije o poznatim ličnostima, i kombinuje ih sa podacima iz Registra.
Život mu se menja, iz korena što bismo rekli, kada mu pažnju skrene fascikla 36-godišnjakinje. Koja nije poznata. Obična žena. Nema tu ništa posebno, ime i datum rođenja, informacija o razvodu i to je to. Žoze ipak postaje opsednut idejom da pronađe tu ženu, sazna što više o njoj, pa možda je i upozna. Ali, kako roman odmiče, jasno nam je da nije krajnji cilj ono što će mu doneći najviše zadovoljstva, već sam proces traganja. Proces traganja za ženom, ali i za smislom života malog pojedinca.
Pisar iz Centralnog registra matične službe, Gospodin Žoze, je jedini lik sa imenom u ovom "kafkijanskom" (kakav pridev!) romanu. Osim što uzorno obavlja svoj posao u lavirintu birokratije, njegov život i nije nešto. Bez prijatelja je, a živi sam u stančiću uz sam Registar (u stanu čak ima i vrata koja vode do radnog mesta). Međutim, ima hobi koji mu donosi skoro više strasti od samog života - iz novina skuplja informacije o poznatim ličnostima, i kombinuje ih sa podacima iz Registra.
Život mu se menja, iz korena što bismo rekli, kada mu pažnju skrene fascikla 36-godišnjakinje. Koja nije poznata. Obična žena. Nema tu ništa posebno, ime i datum rođenja, informacija o razvodu i to je to. Žoze ipak postaje opsednut idejom da pronađe tu ženu, sazna što više o njoj, pa možda je i upozna. Ali, kako roman odmiče, jasno nam je da nije krajnji cilj ono što će mu doneći najviše zadovoljstva, već sam proces traganja. Proces traganja za ženom, ali i za smislom života malog pojedinca.