Volim Ničea, ne mogu si pomoći, čak i kada ne mislim kao on. Nazad u danu, srednja škola, ovo mi je oduvalo mozak - knjižica koja je sadržavala iše pobune, besa, blasfemije nego sav blek metal ovog sveta.
Sada, Niče kao i mnogi upadaju u zamku omraze kulture u kojoj su rođeni, dok blagonaklono gledaju na ono "tuđe". Doduše, on je makar konstantan i logičan unutar svog pogleda na svet, za razliku od liberala, komunjara, humanista i ostalih koji osnove svoje ideologije i mišljenja vuku iz judeo-hrišćanske tradicije, a istovremeno je u potpunosti odbacuju, čak i mrze.
Glavno neslaganje jeste njegova odbrana kastinskog sistema, odnosno odbacivanje vrhunske hrišćanske emancipatorske vrednosti - jednaka prava za sve, svetost svakog života. Te su ideje u srži hrišćanstva, iako same organizovane hrišćanske crkve nisu uspevale da to sprovedu u praksi, pa čak ni da propovedaju to zaista, čak ni dan-danas. No te su se ideje duboko usadile u ljude zapada i ultimativno u pobuni protiv crkve odvela ih na put da ih i ostvare (što Niče ne bi sporio, samo bi msatrao kao negativnom pojavom).
Indija je moja duhovna majka, ali maglovite ideje jastva, sopstva ili potpuno budističko odbacivanje istih, nasuprot judeo-hrišćansko-grčke duše, nije uspeo da donese društvo veće pravde i makar neke šanse za sve. Već je i pored silnog duhovnog bogatsvta, užasni kastinski sistem ostao na snazi, a ako se nešto i menja to je isključivo pod pritiskom (pre svega pritiskom pozitivnog primera) upravo zapadnog sveta.