...
Show More
Već od samog provokativnog naslova nam je jasan cilj knjige, ali ton samog izlaganja je zapanjujuće prijateljski, sa vrlo malo provokacija. Izgleda da je autor zaista iskren kada kaže da je knjiga napisana da bi je čitali i religiozni ljudi. Naravno, on misli na obrazovane i intelektualno poštene ljude, ne na fundamentaliste koji ne prihvataju, na primer, evoluciju života. Knjiga zvuči kao da je napisana prvenstveno njima. Još jedna od glavnih ciljnih grupa su mu budući istraživači.
Da bi uopšte razmatrali natprirodna rešenja moramo najpre da ispitamo i odbacimo prirodne mogućnosti. Denet nam predlaže da, bar za početak, posmatramo religiju kao i sve drugo, kao prirodnu pojavu koja je produkt evolucije koja ne dopušta ništa što, makar u početku, ne donosi nikakvu korist organizmu u biološkom smislu ili makar nastaje kao sporedni produkt neke neposredno korisne osobine. Ima više hipoteza o razlozima za nastanak religije. Denetova hipoteza začetke religije vidi u sećanjima na preminule pretke kojima se pridaju božanska svojstva, kao i čovekovoj sklonosti da pridaje svojstva ličnosti svemu što zavređuje njegovu pažnju. Pošto su nastale, religije su se dalje razvijale uz kulturnu evoluciju kroz razvoj rituala, mitologiju i tržište religijskih ideja. Religija je evoluirala i menjala se u skladu sa ljudskim vrednostima.
Denet eksplicitno kaže da su ideje koje navodi u knjizi daleko od dokazane teorije, ali su proverljive, za razliku od mnogih drugih. To je dobar početak. S druge strane, neproverljive hipoteze nisu ni tačne ni netačne, one su samo - besmislene.
Svakog dana se stvaraju po dve-tri nove religije? Zašto je to tako? Najstarije današnje religije su stare nekoliko hiljada godina. Očigledno je da su sve one dizajnirane i evoluirale iz nekih razloga koji su još uvek nepoznati. Nepoznati su samo zato što se te stvari ne ispituju. Čarolija koja, po Denetu, mora da se razbije, jeste tabu koji zabranjuje kritičko ispitivanje religije. Prvenstvena namera ove knjige nije da da odgovor na pitanje da li bogovi postoje, već samo da razmotri šta je to religija, kako je nastala i čemu služi. Pošto postoje i pozitivne i negativne strane religije, on želi da se ispita koje pretežu. Da li možda postoji nešto drugo, sem religije, što je korisnije ljudima u ovom smislu? Da li će zaista sve propasti ako se religija diskredituje? Gotovo svi vernici misle da postavljanje pitanja o veri ismeva i unižavava njihovu veru. Ali ako postoji granica znanja koju ne smemo da prelazimo, mi moramo biti sigurni da ona postoji, gde je i koji su razlozi za nju. Denet ubedljivo obrazlaže da je zaista vredno istraživati. „Nijedan bog kojeg usrećuje pokazivanje nerazumne ljubavi ne bi bio vredan obožavanja.“
Da bi ljudi koji su na suprotstavljenim stranama mogli da raspravljaju o nečemu, moraju dozvoliti mogućnost da njihovi stavovi koje žele da nametnu nisu a priori ispravni. Takođe, i još važnije, moraju postaviti neki zajednički ideal kako bi imalo smisla raspravljati. Danas više nego ikad, postoje razlozi da shvatimo religiju jer opasnost da fanatici unište svet postaje sve veća. Makar njima je neophodno razbiti čaroliju. A umereni vernici tu takođe nose svoj deo odgovornosti.
Da bi uopšte razmatrali natprirodna rešenja moramo najpre da ispitamo i odbacimo prirodne mogućnosti. Denet nam predlaže da, bar za početak, posmatramo religiju kao i sve drugo, kao prirodnu pojavu koja je produkt evolucije koja ne dopušta ništa što, makar u početku, ne donosi nikakvu korist organizmu u biološkom smislu ili makar nastaje kao sporedni produkt neke neposredno korisne osobine. Ima više hipoteza o razlozima za nastanak religije. Denetova hipoteza začetke religije vidi u sećanjima na preminule pretke kojima se pridaju božanska svojstva, kao i čovekovoj sklonosti da pridaje svojstva ličnosti svemu što zavređuje njegovu pažnju. Pošto su nastale, religije su se dalje razvijale uz kulturnu evoluciju kroz razvoj rituala, mitologiju i tržište religijskih ideja. Religija je evoluirala i menjala se u skladu sa ljudskim vrednostima.
Denet eksplicitno kaže da su ideje koje navodi u knjizi daleko od dokazane teorije, ali su proverljive, za razliku od mnogih drugih. To je dobar početak. S druge strane, neproverljive hipoteze nisu ni tačne ni netačne, one su samo - besmislene.
Svakog dana se stvaraju po dve-tri nove religije? Zašto je to tako? Najstarije današnje religije su stare nekoliko hiljada godina. Očigledno je da su sve one dizajnirane i evoluirale iz nekih razloga koji su još uvek nepoznati. Nepoznati su samo zato što se te stvari ne ispituju. Čarolija koja, po Denetu, mora da se razbije, jeste tabu koji zabranjuje kritičko ispitivanje religije. Prvenstvena namera ove knjige nije da da odgovor na pitanje da li bogovi postoje, već samo da razmotri šta je to religija, kako je nastala i čemu služi. Pošto postoje i pozitivne i negativne strane religije, on želi da se ispita koje pretežu. Da li možda postoji nešto drugo, sem religije, što je korisnije ljudima u ovom smislu? Da li će zaista sve propasti ako se religija diskredituje? Gotovo svi vernici misle da postavljanje pitanja o veri ismeva i unižavava njihovu veru. Ali ako postoji granica znanja koju ne smemo da prelazimo, mi moramo biti sigurni da ona postoji, gde je i koji su razlozi za nju. Denet ubedljivo obrazlaže da je zaista vredno istraživati. „Nijedan bog kojeg usrećuje pokazivanje nerazumne ljubavi ne bi bio vredan obožavanja.“
Da bi ljudi koji su na suprotstavljenim stranama mogli da raspravljaju o nečemu, moraju dozvoliti mogućnost da njihovi stavovi koje žele da nametnu nisu a priori ispravni. Takođe, i još važnije, moraju postaviti neki zajednički ideal kako bi imalo smisla raspravljati. Danas više nego ikad, postoje razlozi da shvatimo religiju jer opasnost da fanatici unište svet postaje sve veća. Makar njima je neophodno razbiti čaroliju. A umereni vernici tu takođe nose svoj deo odgovornosti.