...
Show More
Do sad sam od naučne fantastike čitao samo Solaris i Hard to be a god, obe su mi se dopale, pa sam uzeo da guglam "top 10 sci-fi classics" i slično, i Stranger in a strange land se pojavio na skoro svakoj listi pored Asimova, Dika, Herberta itd. Izabrao sam baš ovu jer Iron Maiden ima pesmu sa istim nazivom, pa sam računao da je to dodatni garant kvaliteta. Baš sam se zajebao.
Solaris i ova knjiga su izašle, valjda, iste godine, i možda pogrešno gledam na to kao razliku između kulture zapadnog i istočnog bloka. Ali u Solarisu imamo vanzemaljsko biće u formi okeana koji komunicira sa našom vrstom tako što manifestuje stvari iz naše podsvesti . Ovde imamo lika sa Marsa gde je glavna fora da ne zna da veže pertle.
Najdublje što se ide su rasprave tipa "eh, sve religije su iste, ljudi ratuju zbog njih", "ljudi lažu", ali se nikad ne ide u tome dalje od po koje komične scene gde neko pokušava našem Marsovcu da objasni nešto oko toga.
Da ne pominjem prikaz svih ženskih likova čija je funkcija isključivo da imaju duge noge i da kuvaju dok im matori guru objašnjava šta je smisao života dok ih gleda kako se prskaju u bazenu. Obično ovome ne pridajem veliki značaj kad je knjiga starija (1961.), ipak je tad bilo drugačije stanje svesti, (nisu znali da krave uništavaju ozonski omotač i da ne treba voziti dizelaše (mada bi im verovatno bilo ok da neko kao Jordan Peterson bude bitna osoba)), ali onda se opet vratim na Solaris gde nema ni trunke ovoga, i koji prevazilazi vreme u kome je napisana(što možda i ima smisla ako se odvija par hiljada godina u budućnosti) i shvatam da to nije opravdanje. Meni je cela poenta naučne fantastike postaviti društvo u nekom okruženju koje nije ograničeno trenutnim normama i načelima, a ne da je sve isto, samo vozimo leteće automobile.
Sad se malo plašim da probam sa čitanjem ovih ostalih "zapadnih" pisaca, pa ako neko ima predlog ko bi mi legao od ovih ostalih nabrojanih, biću zahvalan!
Solaris i ova knjiga su izašle, valjda, iste godine, i možda pogrešno gledam na to kao razliku između kulture zapadnog i istočnog bloka. Ali u Solarisu imamo vanzemaljsko biće u formi okeana koji komunicira sa našom vrstom tako što manifestuje stvari iz naše podsvesti . Ovde imamo lika sa Marsa gde je glavna fora da ne zna da veže pertle.
Najdublje što se ide su rasprave tipa "eh, sve religije su iste, ljudi ratuju zbog njih", "ljudi lažu", ali se nikad ne ide u tome dalje od po koje komične scene gde neko pokušava našem Marsovcu da objasni nešto oko toga.
Da ne pominjem prikaz svih ženskih likova čija je funkcija isključivo da imaju duge noge i da kuvaju dok im matori guru objašnjava šta je smisao života dok ih gleda kako se prskaju u bazenu. Obično ovome ne pridajem veliki značaj kad je knjiga starija (1961.), ipak je tad bilo drugačije stanje svesti, (nisu znali da krave uništavaju ozonski omotač i da ne treba voziti dizelaše (mada bi im verovatno bilo ok da neko kao Jordan Peterson bude bitna osoba)), ali onda se opet vratim na Solaris gde nema ni trunke ovoga, i koji prevazilazi vreme u kome je napisana(što možda i ima smisla ako se odvija par hiljada godina u budućnosti) i shvatam da to nije opravdanje. Meni je cela poenta naučne fantastike postaviti društvo u nekom okruženju koje nije ograničeno trenutnim normama i načelima, a ne da je sve isto, samo vozimo leteće automobile.
Sad se malo plašim da probam sa čitanjem ovih ostalih "zapadnih" pisaca, pa ako neko ima predlog ko bi mi legao od ovih ostalih nabrojanih, biću zahvalan!